Anksiozni poremećaj
Anxiety disorder
Anksiozni poremećaj je grupa stanja kod kojih osoba doživljava izraženu brigu, strah, napetost ili uznemirenost koji su jači, trajniji ili teže kontrolisani nego uobičajena svakodnevna zabrinutost. Simptomi mogu uticati na san, koncentraciju, rad, školu, odnose i svakodnevne aktivnosti.
⚠ Informacije su informativnog karaktera i ne zamenjuju savet lekara ili farmaceuta. Izbor terapije uvek mora odrediti zdravstveni radnik.
Pregled
Povremena zabrinutost ili trema su normalan deo života. Međutim, kod anksioznih poremećaja osećaj straha, brige ili napetosti može biti intenzivan, dugotrajan i teško se kontroliše. Anksiozni poremećaji mogu se javiti u različitim oblicima, uključujući generalizovani anksiozni poremećaj, panični poremećaj, socijalnu anksioznost, specifične fobije i druga povezana stanja. Simptomi se mogu razlikovati od osobe do osobe. Važno je znati da anksioznost nije slabost karaktera. To je zdravstveno stanje koje može imati psihološke, biološke i životne faktore. Uz stručnu procenu i odgovarajući pristup, simptomi se mogu ublažiti i kvalitet života može se poboljšati.
Simptomi
Simptomi anksioznog poremećaja mogu biti psihički i telesni. Psihički simptomi mogu uključivati stalnu brigu, osećaj napetosti, strah, razdražljivost, teškoće sa koncentracijom, osećaj da će se desiti nešto loše i izbegavanje situacija koje izazivaju nelagodnost. Telesni simptomi mogu uključivati ubrzan rad srca, znojenje, drhtanje, napetost mišića, osećaj stezanja u grudima, plitko ili ubrzano disanje, mučninu, nelagodnost u stomaku, vrtoglavicu, umor i probleme sa spavanjem.
Uzroci
Tačan uzrok anksioznih poremećaja najčešće nije jedan faktor. U nastanku mogu učestvovati kombinacija genetske predispozicije, načina rada nervnog sistema, životnih iskustava, dugotrajnog stresa, traumatskih događaja, zdravstvenih problema i upotrebe određenih supstanci ili lekova. Kod nekih osoba simptomi se razvijaju postepeno, dok se kod drugih mogu javiti nakon stresnog događaja ili perioda velikog opterećenja.
Faktori rizika
Faktori koji mogu povećati rizik uključuju porodičnu istoriju anksioznih ili drugih mentalnih poremećaja, dugotrajan stres, traumatska iskustva, ozbiljne životne promene, hronične bolesti, poremećaje sna, upotrebu alkohola ili drugih supstanci, kao i određene osobine ličnosti poput izražene sklonosti brizi ili izbegavanju.
Dijagnoza
Dijagnozu postavlja lekar ili stručnjak za mentalno zdravlje na osnovu razgovora, opisa simptoma, trajanja tegoba, uticaja na svakodnevni život i eventualnog isključivanja drugih zdravstvenih uzroka. U nekim slučajevima lekar može preporučiti dodatne preglede ili laboratorijske analize kako bi se proverilo da li simptomi potiču od drugog medicinskog stanja, poremećaja hormona, neželjenog dejstva leka ili upotrebe određenih supstanci.
Lečenje
Lečenje zavisi od vrste anksioznog poremećaja, jačine simptoma, trajanja tegoba i opšteg zdravstvenog stanja osobe. Najčešći pristupi uključuju psihoterapiju, posebno kognitivno-bihejvioralnu terapiju, tehnike upravljanja stresom, promene životnih navika i, kada je potrebno, lekove koje propisuje lekar. Kod nekih osoba najbolji rezultat daje kombinacija psihoterapije i lekova. Lekove za anksiozne poremećaje ne treba započinjati, menjati ili prekidati bez dogovora sa lekarom.
Prevencija
Nije uvek moguće sprečiti anksiozni poremećaj, ali se rizik i jačina simptoma mogu smanjiti pravovremenim obraćanjem stručnjaku, upravljanjem stresom, redovnim snom, fizičkom aktivnošću, zdravim rutinama i izbegavanjem alkohola, droga i nekontrolisane upotrebe lekova.
Kada se obratiti lekaru
Lekaru, psihologu, psihijatru ili drugom stručnjaku za mentalno zdravlje treba se obratiti ako briga, strah ili napetost traju duže vreme, teško se kontrolišu, ometaju san, rad, školu, odnose ili svakodnevne aktivnosti. Stručnu pomoć treba potražiti i ako se simptomi pogoršavaju, ako osoba izbegava sve više situacija ili ako se javljaju izraženi telesni simptomi poput ubrzanog rada srca, otežanog disanja, stezanja u grudima ili jakih napada straha.
Znaci za hitno javljanje lekaru
Hitnu medicinsku pomoć treba potražiti ako se jave izraženi bol u grudima, otežano disanje, nesvestica, konfuzija, iznenadna slabost, simptomi koji mogu ukazivati na ozbiljno telesno stanje ili neposredna opasnost po bezbednost osobe.